
Učešće na sastanku s članovima GRETA-e: Jačanje odgovora na trgovinu ljudima u BiH
Predstavnica Udruženja Novi put učestvovala je na sastanku s članovima GRETA-e – stručnog tijela Vijeća Evrope za praćenje implementacije Konvencije o borbi protiv trgovine ljudima. Sastanak je održan u okviru evaluacione posjete Bosni i Hercegovini, s ciljem procjene trenutnog stanja, napretka i izazova u borbi protiv trgovine ljudima.
Regionalna saradnja za jače zajednice: Studijska posjeta organizaciji CONCORDIA Kosovo
Tokom studijske posjete organizaciji CONCORDIA Kosovo u Prizrenu, Kosovo, omogućene uz velikodušnu podršku Ekumenske Inicijative Žena – EWI, predstavnice Udruženja Novi put imale su priliku susresti se s posvećenim stručnjacima koji svakodnevno rade na zaštiti djece i razvoju zajednica.
Zajedno za sigurnije škole: Učešće na 7. konferenciji o prevenciji nasilja u HNK
Predstavnice Udruženja „Novi put“ učestvovale su na 7. konferenciji o prevenciji nasilja u osnovnim i srednjim školama u Hercegovačko-neretvanskom kantonu, koju je organizovalo Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta HNK.
Dugogodišnja saradnja u službi podrške žrtvama nasilja
Udruženje „Novi put“ je danas održalo radni sastanak s predstavnicima Ministarstva zdravstva, rada i socijalne skrbi Zapadnohercegovačke županije, s kojim imamo potpisan Memorandum o saradnji još od 2023. godine. Sastanak je realizovan u okviru projekta „STOP femicidu!“, koji finansira Ekumenska Inicijativa Žena (EWI) uz podršku Fondacije Filia i Ministarstva vanjskih poslova Njemačke (Auswärtiges Amt) kroz program Civil Society Cooperation.
Sigurno djetinjstvo za svako dijete: Prevencija, osnaživanje i zaštita
Djeca ne bi trebala brinuti o preživljavanju — ona bi trebala maštati, učiti i igrati se. Upravo iz tog razloga, Udruženje „Novi put“ već dugi niz godina intenzivno radi na zaštiti, osnaživanju i podršci djeci iz ranjivih i marginaliziranih skupina, nudeći im sigurno okruženje, znanje i prilike koje zaslužuju.
Sastanak Koordinacionog tima za borbu protiv nasilja u porodici HNK: Jačanje saradnje za efikasniju zaštitu žrtava
Udruženje „Novi put“ je učestvovalo na sastanku s članovima Koordinacionog tima za borbu protiv nasilja u porodici Hercegovačko-neretvanskog kantona, s kojim uspješno sarađujemo još od osnivanja našeg Udruženja.
Tokom sastanka razmatrani su konkretni slučajevi nasilja u porodici, trenutne izazove s kojima se suočavamo u praksi, kao i planirane aktivnosti usmjerene na prevenciju nasilja i pružanje sveobuhvatne podrške ženama i djevojkama koje su preživjele nasilje.
Posebna pažnja posvećena je dvama novim pravilnicima koji su trenutno u fazi izrade. Članovi tima su iznijeli konkretne komentare i prijedloge s ciljem unapređenja institucionalnog odgovora na nasilje u porodici, te jačanja međusektorske saradnje.
Sastanak je bio i prilika za razmjenu iskustava i dobrih praksi iz terena, s naglaskom na prevenciju femicida, osiguravanje pravovremene intervencije i kontinuirane podrške žrtvama.
Zahvaljujemo svim učesnicima sastanka na iskazanoj posvećenosti, profesionalizmu i predanosti zajedničkom cilju – stvaranju sigurnijih zajednica i nulte tolerancije na nasilje.
Ova aktivnost je realizovana u okviru projekta „STOP femicidu!“, kojeg finansira Ekumenska Inicijativa Žena (EWI) uz podršku Fondacije Filia i Ministarstva vanjskih poslova Savezne Republike Njemačke (Auswärtiges Amt) u okviru programa.
Konferencija "Program mjera podrške mladima iz sistema javne brige u procesu osamostaljenja u HNK"
Kao udruženje koje kontinuirano radi s djecom i mladima u sistemu javne brige, svjesni smo da je ovo izuzetno važna i osjetljiva tema, jer prelazak u samostalan život bez odgovarajuće podrške nosi brojne izazove i rizike.
Zahvaljujemo organizatorima, koji su učesnicma omogućili da razgovaraju o konkretnim koracima ka poboljšanju uslova za ove mlade ljude, kao i prilici da doprinesemo razgovoru svojim iskustvom s terena.
Učešće Udruženja "Novi put" na regionalnom sastanku eksperata za borbu protiv trgovine ljudima
Da li Balkan prihvaća žene koje nemaju djecu?
N:Ako se nisi ostvarila kao majka, onda si sigurno roba sa greškom
''Ima li novine kod tebe''?, ''Šta čekaš, što ne rađaš''?, ''Bolje da vodaš dijete za ruku, nego cuku'', pitanja su i zaključci upućene ženama bez djece, prilično česta u balkanskoj kulturi.
Da – 2025-a je godina i priča se da živimo u modernom društvu. Nažalost,izgleda da se samo priča, jer još uvijek nismo izašli iz vremena kad se samo žena smatrala krivom i odgovornom, jer u braku nema potomstva. Na našem području tradicija još uvijek igra veliku ulogu. Tu kod nas žena je manje žena ako ne može roditi, manje je vrijedna nego ona koja rodi, Bog ju je sigurno zbog nečega kaznio, ona je roba sa greškom. Jalova! Milijun je epiteta s kojima se susreću žene bez djece, pa makar one same izabrale da ne budu majke jer su se, zamislite, drznule da žive same, bez djece.
MN: Uvrede i poniženja
O tome kroz šta sve prolaze žene koje nisu rodile dijete često možemo čuti od njih samih, ali i pročitati u medijima i na društvenim mrežama. L. Hodžić prisjeća se kako su je, kako susjedi, tako i ona bliža ali i ona dalja obitelj, pa i ostali poznanici pitali svašta, od toga što će joj velika kuća kad je nema kome ostaviti, pa do dijeljenja savjeta da usvoji dijete, potom su je svi otvoreno pitali do koga je to što se još u njenoj kući nije čuo plač djeteta, da bi joj na kraju uputili onaj tužni pogled uz neizbježnu konstataciju: Bit će ako Bog da!A onda kada je ostala trudna i kada su svi čuli da će roditi djevojčicu, odmah su, kako kaže, počeli sa savjetima da se, čim rodi i čim prođe 40 dana, baci 'na posao' kako bi rodila i sina. O uvredama i poniženjima progovorila je i N. Bajrić, tvrdeći da je zbog toga danima znala plakati i ne izlaziti iz kuće. Ona se prisjeća kako je imala zeca kao kućnog ljubimca te kako joj je gospođa koju je površno poznavala pitala zašto drži zeca u rukama, bolje bi joj bilo da se brine za potomstvo i da, umjesto zeca, u rukama drži dijete. Svjesna je, kaže, da si u našoj sredini čudovište ako uopće ne želiš djecu, a jalova si žena ako ne rodiš godinu nakon vjenčanja. Alma S. također je podijelila svoju priču, kazavši kako nije imala djecu prvih sedam godina braka, te je u tom razdoblju prošla kroz pakao suza, uvreda... Prisjetila se da je rijetko tko imao milosti prema njoj, te da je bilo onih koji bi je, ako bi i kruh kupila, pitali kome ga kupuje. A kada je počela s mužem graditi kuću, pitali su je zbog koga je pravi. ''Temelji te naše kuće puni su suza. Jalovica mi drugo ime bilo. Poslije se sve promijenilo, ali i sada nosim traume iz vremena kada nisam imala djecu'', kaže ova danas majka četvero djece.
I dok se za žene bez djece kaže da su jalove, za muškarce ne postoji ni jedan pogrdan izraz. Prisjetimo se kako je, tijekom svog pontifikata, i pokojni Papa Franjo, govoreći o izumirućoj Europi i demografskim problemima,istu usporedios jalovom ženom, nesposobnom da rađa djecu, pokazujući time jak patrijahalni stav koji u Crkvi vlada prema ženama, koje trebaju biti u kući, služiti muža i rađati mu djecu, po mogućnosti mušku. Dakle, zašto probleme u Europi nije usporedio s jalovim muškarcima? Jer, istraživanja provedena tijekom 40 godina, pokazala su da se muška plodnost smanjila za nevjerojatnih 52 posto, iz čega se može zaključiti da problem nemogućnosti prirodnog začeća nije isključivo ženski problem.U razgovoru sa 35-godišnjom ženom, koja je željela ostati potpuno anonimna, doznajemo što je sve preživjela sa, sad već bivšim, mužem. Ispričala je da se udala vrlo mlada, čim je završila srednju školu, te da su nakon godinu dvije ona i muž radili na djeci, ali bez uspjeha. I odmah se, po pravilu, počelo nju okrivljavati. Nakon par godina'gutanja' svakojakih uvreda, otišla je do liječnika, saznavši da je sa njom, kako joj je liječnik rekao, sve u redu. Kada je to rekla mužu te mu preporučila da i on ode, doževjela je s njegove strane agresiju u vidu fizičkog napada, nakon čega je pokrenula brakorazvodnu parnicu i razvela se od njega. Danas je u drugom braku i ima dvoje djece, dok bivši muž još nema djecu.
MN: Roditeljstvo kao izbor, a ne obaveza
Današnje društvo nameće šablone sreće svega, pa i obitelji. Sretnu obitelj, onu šablonsku, čine otac, majka, sin i kćer, dovoljno je pogledati i reklame.A zar sreća nije živjeti onako kako sami želimo, bez nametanja volje neke tetke, strine, ujne.... Ipak, biti roditelj, po nekom zdravom shvaćanju, treba biti izbor, a ne obaveza i moranje. Može se ne željeti imati dijete a zbog takve odluke se niko ne smije diskriminirati ili pak ponižavati.
Navedimo primjer Mirele T., koja ne želi djecu, a kojoj, kako je istakla, često kažu kako zbog te svoje odluke nema smisao života, nema se za šta boriti ni zbog čega živjeti. Ona smatra da konačno treba stati u kraj da se žene promatra kao pokretnu maternicu, jer neke žene, pogotovo one koje imaju problem sa začećem, nisu ni dovoljno jake da bi izdržale dobivene uvrede. Na kraju, smatra ona, žena ima pravo da radi sa svojim tijelom šta god joj volja, bila ona u braku ili ne.
Kažimo i kako žene, koje se godinama bore za potomstvo, pa im se ta želja ostvari u četrdesetima, čak i tada imaju zamjerke.U takvim slučajevima zasute su pitanjima poput ''zašto su rodile tako kasno'', pa izjavama kako je to sebično prema djetetu, jer dijete može rano ostati bez roditelja, ne uzimajući u obzir da umiru i oni roditelji koji su puno mlađi, opravdavajući staru narodnu izreku da se ''nije rodio tko bi narodu ugodio''.
Projekat „Istraživanje rodne perspektive u novinarstvu u BiH u vijestima o rodno-zasnovanom nasilju“ finansijski podržava WACC (Svjetska organizacija kršćanskih komunikacija (World Association of Christian Communications).
Da li Balkan prihvaća žene koje nemaju djecu?
N:Ako se nisi ostvarila kao majka, onda si sigurno roba sa greškom
''Ima li novine kod tebe''?, ''Šta čekaš, što ne rađaš''?, ''Bolje da vodaš dijete za ruku, nego cuku'', pitanja su i zaključci upućene ženama bez djece, prilično česta u balkanskoj kulturi.
Da – 2025-a je godina i priča se da živimo u modernom društvu. Nažalost,izgleda da se samo priča, jer još uvijek nismo izašli iz vremena kad se samo žena smatrala krivom i odgovornom, jer u braku nema potomstva. Na našem području tradicija još uvijek igra veliku ulogu. Tu kod nas žena je manje žena ako ne može roditi, manje je vrijedna nego ona koja rodi, Bog ju je sigurno zbog nečega kaznio, ona je roba sa greškom. Jalova! Milijun je epiteta s kojima se susreću žene bez djece, pa makar one same izabrale da ne budu majke jer su se, zamislite, drznule da žive same, bez djece.
MN: Uvrede i poniženja
O tome kroz šta sve prolaze žene koje nisu rodile dijete često možemo čuti od njih samih, ali i pročitati u medijima i na društvenim mrežama. L. Hodžić prisjeća se kako su je, kako susjedi, tako i ona bliža ali i ona dalja obitelj, pa i ostali poznanici pitali svašta, od toga što će joj velika kuća kad je nema kome ostaviti, pa do dijeljenja savjeta da usvoji dijete, potom su je svi otvoreno pitali do koga je to što se još u njenoj kući nije čuo plač djeteta, da bi joj na kraju uputili onaj tužni pogled uz neizbježnu konstataciju: Bit će ako Bog da!A onda kada je ostala trudna i kada su svi čuli da će roditi djevojčicu, odmah su, kako kaže, počeli sa savjetima da se, čim rodi i čim prođe 40 dana, baci 'na posao' kako bi rodila i sina. O uvredama i poniženjima progovorila je i N. Bajrić, tvrdeći da je zbog toga danima znala plakati i ne izlaziti iz kuće. Ona se prisjeća kako je imala zeca kao kućnog ljubimca te kako joj je gospođa koju je površno poznavala pitala zašto drži zeca u rukama, bolje bi joj bilo da se brine za potomstvo i da, umjesto zeca, u rukama drži dijete. Svjesna je, kaže, da si u našoj sredini čudovište ako uopće ne želiš djecu, a jalova si žena ako ne rodiš godinu nakon vjenčanja. Alma S. također je podijelila svoju priču, kazavši kako nije imala djecu prvih sedam godina braka, te je u tom razdoblju prošla kroz pakao suza, uvreda... Prisjetila se da je rijetko tko imao milosti prema njoj, te da je bilo onih koji bi je, ako bi i kruh kupila, pitali kome ga kupuje. A kada je počela s mužem graditi kuću, pitali su je zbog koga je pravi. ''Temelji te naše kuće puni su suza. Jalovica mi drugo ime bilo. Poslije se sve promijenilo, ali i sada nosim traume iz vremena kada nisam imala djecu'', kaže ova danas majka četvero djece.
I dok se za žene bez djece kaže da su jalove, za muškarce ne postoji ni jedan pogrdan izraz. Prisjetimo se kako je, tijekom svog pontifikata, i pokojni Papa Franjo, govoreći o izumirućoj Europi i demografskim problemima,istu usporedios jalovom ženom, nesposobnom da rađa djecu, pokazujući time jak patrijahalni stav koji u Crkvi vlada prema ženama, koje trebaju biti u kući, služiti muža i rađati mu djecu, po mogućnosti mušku. Dakle, zašto probleme u Europi nije usporedio s jalovim muškarcima? Jer, istraživanja provedena tijekom 40 godina, pokazala su da se muška plodnost smanjila za nevjerojatnih 52 posto, iz čega se može zaključiti da problem nemogućnosti prirodnog začeća nije isključivo ženski problem.U razgovoru sa 35-godišnjom ženom, koja je željela ostati potpuno anonimna, doznajemo što je sve preživjela sa, sad već bivšim, mužem. Ispričala je da se udala vrlo mlada, čim je završila srednju školu, te da su nakon godinu dvije ona i muž radili na djeci, ali bez uspjeha. I odmah se, po pravilu, počelo nju okrivljavati. Nakon par godina'gutanja' svakojakih uvreda, otišla je do liječnika, saznavši da je sa njom, kako joj je liječnik rekao, sve u redu. Kada je to rekla mužu te mu preporučila da i on ode, doževjela je s njegove strane agresiju u vidu fizičkog napada, nakon čega je pokrenula brakorazvodnu parnicu i razvela se od njega. Danas je u drugom braku i ima dvoje djece, dok bivši muž još nema djecu.
MN: Roditeljstvo kao izbor, a ne obaveza
Današnje društvo nameće šablone sreće svega, pa i obitelji. Sretnu obitelj, onu šablonsku, čine otac, majka, sin i kćer, dovoljno je pogledati i reklame.A zar sreća nije živjeti onako kako sami želimo, bez nametanja volje neke tetke, strine, ujne.... Ipak, biti roditelj, po nekom zdravom shvaćanju, treba biti izbor, a ne obaveza i moranje. Može se ne željeti imati dijete a zbog takve odluke se niko ne smije diskriminirati ili pak ponižavati.
Navedimo primjer Mirele T., koja ne želi djecu, a kojoj, kako je istakla, često kažu kako zbog te svoje odluke nema smisao života, nema se za šta boriti ni zbog čega živjeti. Ona smatra da konačno treba stati u kraj da se žene promatra kao pokretnu maternicu, jer neke žene, pogotovo one koje imaju problem sa začećem, nisu ni dovoljno jake da bi izdržale dobivene uvrede. Na kraju, smatra ona, žena ima pravo da radi sa svojim tijelom šta god joj volja, bila ona u braku ili ne.
Kažimo i kako žene, koje se godinama bore za potomstvo, pa im se ta želja ostvari u četrdesetima, čak i tada imaju zamjerke.U takvim slučajevima zasute su pitanjima poput ''zašto su rodile tako kasno'', pa izjavama kako je to sebično prema djetetu, jer dijete može rano ostati bez roditelja, ne uzimajući u obzir da umiru i oni roditelji koji su puno mlađi, opravdavajući staru narodnu izreku da se ''nije rodio tko bi narodu ugodio''.
Projekat „Istraživanje rodne perspektive u novinarstvu u BiH u vijestima o rodno-zasnovanom nasilju“ finansijski podržava WACC (Svjetska organizacija kršćanskih komunikacija (World Association of Christian Communications).
Kontakt info
- Udruženje „Novi put“
- Adema Buća 10, 88000 Mostar, BiH
- tel:+387 36988022
- Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.